KATEGORIJE
Sve bitno o dijabetesu...jedino ranim otkrivanjem i liječenjem šećerne bolesti, te kontrolom popratnih čimbenika rizika - hipertenzije, povišenih masnoća, pretilosti i dr., moguće je spriječiti ili barem usporiti razvoj kroničnih komplikacija. Među glavnim preprekama ovom cilju je propušteno vrijeme do dijagnoze i nedostatak motivacije za liječenje u ranom razdoblju, jer “bolest dugo ne boli”. Ona se, nažalost, javlja tek s pojavom komplikacija...
Sve bitno o dijabetesu Iz sadržaja: Opći osvrt, Osnovno o šećernoj bolesti; Vrste (tipovi) bolesti;Dijagnoza; Uzroci; Može li se spriječiti? Rano otkrivanje; Komplikacije; Ciljevi kontrole; Liječenje; Edukacija; Samokontrola; Tjelesna aktivnost; Farmakoterapija; Novosti u liječenju; Dijabetička dijeta; Popis namirnica; Ukupna dnevna energetska potrošnja; Kako sastaviti konkretni jelovnik? Primjeri dijeta od 1000 do 2700 kcal; Hipoglikemija; Umjetna sladila; Tablica - konverzija mmola/L glukoze u mg/L; Standardna tjelesna težina – tablica.
Opći osvrt Dijabetička dijeta je osnovni preduvjet uspješne kontrole šećerne bolesti. Pa iako je to prvo što se uvijek posebno naglašava, nerijetko se mnogi pacijenti uopće ne pridržavaju tih uputa. Kao da ih nisu ni čuli. Ili, ako ih se uopće pridržavaju, najčešće je to u nedovoljnoj mjeri. Ne ulazeći u njihove razloge koji su kompleksni, i od slučaja do slučaja drugačiji, oni postaju svjesne svojih propusta i spremni na promjenu ponašanja tek onda kada osjete prve ozbiljnije tegobe. Nažalost, tada je već prekasno: kronične komplikacije su već tu, dragocjeno vrijeme nepovratno izgubljeno, a mogućnosti liječenja bitno manje, ili nikakve. U ovom se tekstu uz osnovne podatke o šećernoj bolesti daje detaljniji prikaz dijabetičke dijete s naglaskom na praktične aspekte njenog sastavljanja - od izračuna ukupne dnevne energetske potrebe s obzirom na bazalni metabolizam i tjelesnu aktivnost, do prikaza svih potrebnih tablica koje su neophodne za sastavljanje konkretnog dnevnog jelovnika. Osnovno o šećernoj bolesti Šećerna bolest jedna je od najčešćih metaboličkih bolesti. Ona spada među najčeće kronične nezarazne bolesti suvremenog svijeta. U populaciji odraslih ona pogađa oko 6 do 9% ljudi, a u starijoj dobi čak 15 – 20%. Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 300.000 oboljelih, te da više od 42% ne zna za svoju bolest. Prema izvorima Svjetske dijabetološke federacije u svijetu je danas oko 194 milijuna oboljelih, a procjene su da će ih do 2025. bit oko 330 milijuna. Ovaj zastrašujući pandemijski rast objašnjava se starenjem populacije, a među uzrocima uz nasljednu sklonost, obično se spominju nezdrava prehrana s prekomjernim unosom kalorija i sjedilački način života s posljedičnom pretilošću, uz druge čimbenike poput pušenja, konzumaciju alkohola, moguće infektivne i toksične agense, te sveprisutni stres, kao obilježje našeg vremena.
Što je šećerna bolest? Jedno od glavnih obilježja šećerne bolesti je porast razine šećera u krvi uz njegovu pojavu u mokraći, što je posljedica manjka ili potpunog nedostatka inzulina. Inzulin je hormon kojega luče beta stanice gušterače, bez kojega nema ulaska glukoze u stanice mišića, masnog i ostalih tkiva, niti njenog korištenja kao jedinog izvora energije. Inzulin je na neki način “ključ” bez kojega glukoza, iako neophodna kao jedino i dragocjeno „gorivo“ za sve životne procese, ostaje pred zatvorenim „vratima“ staničnih membrana, i njena razina u krvi sve više raste. Slično se događa i kada inzulina ima, ali je njegovo djelovanje oslabljeno ili blokirano promjenama na staničnim membranama, što nazivamo rezistencijom ili otpornošću na inzulin. Posljedice ovih poremećaja su brojne: dolazi do sve većeg porasta glukoze u krvi, do njenog gubitka putem mokraće, ubrzo i do niza patoloških metaboličkih procesa koji dovode do simptoma bolesti, ponekada do akutnih komplikacija koje mogu ugroziti život, a tijekom vremena i do niza kroničnih komplikacija o kojima će biti riječi kasnije. Vrste (tipovi) šećerne bolesti Šećerna bolest je pojam koji obuhvaća niz različitih poremećaja kojima je zajedničko visoka razina šećera u krvi. Četiri su osnovna oblika bolesti:
Za dva glavna i najčešća tipa bolesti - tip 1 i tip 2, koji se po mnogočemu razlikuju i kojima je zajedničko obilježje jedino hiperglikemija – povišena razina glukoze u krvi, moglo bi se reći da se u biti radi o dvije posve različite bolesti. Tip 1 bolesti je znatno rjeđi, obuhvaća oko 10 posto svih slučajeva, uglavnom mlađe osobe, i od početka zahtijeva liječenje inzulinom. Radi se o autoimunoj bolesti (upali) beta stanica gušterače, koja dovodi do njihova brzog oštećenja i prestanka lučenja inzulina. Razvoj bolesti najčešće ide brzo, unutar mjesec dana, najčešće nakon nekog stresnog zbivanja ili infekta. Prije ere inzulina bolesnici s ovim tipom dijabetesa nisu imali nikakve izglede. Danas uz suvremeno liječenje inzulinom oni su uvjetno zdravi ljudi. Kod tipa 2 dijabetesa koji je najučestaliji - preko 90 posto svih oboljelih, uglavnom odraslih osoba, najčešće iznad četrdesete godine života, zbog niza razloga, dijelom već spomenutih, događa se postupna degeneracija beta stanica uz posljedično i postupno slabljenje sekrecije inzulina. Paralelno sa smanjenjem lučenja inzulina, u manjoj ili većoj mjeri, smanjuje se i njegova učinkovitosti, odnosno dolazi do nastanka inzulinske rezistencije, što rezultira porastom šećera u krvi i nemogućnošću njegova korištenja. U posljednje vrijem zapaža se sve veći broj mladih osoba s tipom 2 dijabetesa. Kod tipa 2 bolesti naglašenija je nasljednost nego kod tipa 1. Tip 2 dijabetesa je kronična bolest koja se razvija polagano i podmuklo, godinama bez ikakvih upozoravajućih simptoma, dok u isto vrijeme teče proces nastanka kroničnih oštećenja na očima, bubrezima, živčanom i krvožilnom sustavu, tzv. kroničnih komplikacija. Nerijetko tek komplikacije, ponekad one najteže, dovode bolesnika prvi put liječniku. U trenutku dijagnoze oko 30 posto oboljelih već ima neku od kroničnih komplikacija. Poprilično se podudara s realnošću teza kako polovica oboljelih ne zna za svoju bolest, polovica onih koji znaju ne liječi se nikako, a polovica od onih koji se liječe, ne liječi se dobro. Te činjenice objašnjavaju zašto osobe s dijabetesom imaju dva puta češće bolesti srca i krvnih žila, tri puta češće amputacije udova, četiri puta češći moždani udar, pet puta češće zatajivanje rada bubrega i dva do tri puta veću smrtnost, te zašto je dijabetes glavni uzrok sljepoće. Uz povišeni krvni tlak, povišene masnoće u krvi, debljinu, pušenje, premalo tjelesne aktivnosti i stres, šećerna bolest jedan je od važnijih činilaca rizika za nastanak srčanog infarkta i moždanog udara, glavnih uzroka smrtnosti suvremenog čovjeka. Dijagnoza Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju tipičnih simptoma i znakova: pojačano žeđanje, učestalo i obilato mokrenje, umor, mršavljenje, svrbež kože i sluznica itd., te povišenih vrijednosti glukoze (šećera) u krvi i nalaza istoga u mokraći. Prisutnost simptoma i nalaz glukoze u krvi preko 11.1 mmol/l (slučajni uzorak) dovoljni su za dijagnozu bolesti. Isto značenje imaju i vrijednosti glukoze u krvi natašte preko 7.0 mmol/l. U odsutnosti simptoma i kada su vrijednosti glukoze granične, potrebno je ponoviti pretrage sljedećih dana, ili učiniti test opterećenja glukozom. Vrijednosti glukoze u krvi 120 min. nakon OGTT-a ( oralnog opterećenja sa 75 grama glukoze) od 7.8 do 11.1 mmol/l govore za oštećenu toleranciju glukoze (“granični” dijabetes), a one iznad te vrijednosti za dijabetes. Pri dijagnostičkom postupku važno je tražiti podatke o postojanju bolesti u obitelji i čimbenike rizika šećerne bolesti - debljinu, visoki tlak, ishemijsku bolest srca, pušenje, endokrinološke bolesti, pankreatitis, veliku novorođenčad za žene i sl. Uzroci Unatoč velikom napretku znanosti još nije posve rasvijetljeno što dovodi do nastanka bolesti. Za tip 1 dijabetesa zna se da je u pitanju autoimuni upalni proces koji pogađa beta stanice gušterače, što može biti potaknuto nekim virusnim infekcijama (koksakije, rubela) i nekim faktorima iz hrane, npr. preranim prelaskom na ishranu djeteta kravljim mlijekom. Kod tipa 2 bolesti više je čimbenika koji se povezuju s njenim nastankom, među kojima su u prvom redu genski uvjetovana sklonost, zatim nezdrav način života s preobilnom prehranom i premalom tjelesnom aktivnošću što dovodi do pretilosti. Sekundarni dijabetes je uzrokovan drugim bolestima i poremećajima (upale ili tumori gušterače, toksično djelovanje alkohola, prekomjerno lučenje nekih hormona - hormona rasta, kortizola, terapija kortikosteroidima i nizom drugih lijekova), koji dovode do manjka inzulina, ili do inzulinske rezistencije, odnosno smanjenja inzulinskog djelovanja na stanice organizma. Može li se spriječiti? Iz samog razmatranja o uzrocima jasno je da se na većinu čimbenika kao što su nasljedni ne može utjecati. Ono što je moguće odnosi se na uklanjanje nepovoljnih čimbenika iz okoliša i na usklađivanje životnog stila s onim modelom koji se općenito drži zdravim, što se ponajprije odnosi na prehranu i tjelesnu aktivnost. Ako se ima na umu da su debljina i tjelesna neaktivnost glavni čimbenici koji vode prema dijabetesu, prije svega tipu 2 bolesti, onda bi i sve one mjere koje bi išle nasuprot njima bile najbolja prevencija. Razmišlja se i medikamentnoj prevenciji, ali to još nije ušlo u standardne preporuke. Rano otkrivanje Ono što je bitno za šećernu bolest, ako je već nije moguće spriječiti, je njena rana dijagnoza i pravovremeno liječenje, kako bi se spriječio, ili barem odgodio nastanak kroničnih komplikacija. U tu svrhu poduzimaju se sustavne preventivne kontrole šećera u krvi u populaciji, odnosno probir ili screening. Dok probir za tip 1 dijabetesa nema velikog smisla, jer je njegov nastanak relativno brz, najčešće unutar 1 mjesec dana, u svrhu pravovremene dijagnoze tipa 2 bolesti, koji ima dug i podmukao tijek, struka preporuča početi sa sustavnom kontrolom šećera u krvi za sve osobe starije od 45 godina, osobito za one s viškom kilograma. Osobama s većim rizikom za nastanak bolesti, ove kontrole treba početi ranije i provoditi ih češće. To su oni s većim indeksom tjelesne mase, žene s podatcima o gestacijskom dijabetesu i porođajem čeda veće tjelesne težine, s obiteljskom anamnezom opterećenom dijabetesom, s policističnim ovarijalnim sindromom, hipertenzijom, ranije utvrđenim metaboličkim sindromom ili oštećenom tolerancijom glukoze itd. Dijabetičke komplikacije S obzirom na svoju učestalost i gotovo redovitu pojavu, dijabetičke komplikacije, osobito one kronične predstavljaju sastavni dio kliničke slike bolesti i zadatak je liječnika upozoriti bolesnika na njih već pri prvom kontaktu. Razlikujemo akutne i kronične dijabetičke komplikacije. Akutne su:
Hipoglikemija Hipoglikemija – smanjenje glukoze u krvi ispod 3.0 mmol/l, najčešća je od svih komplikacija. Obično nastaje zbog neusklađenosti doze lijeka (tableta, ili inzulina), unešene hrane i tjelesne aktivnosti. Na pr. ako se preskoči obrok uz uzeti lijek ili datu dozu inzulina, i još ako je uz sve to bilo tjelesne aktivnosti, pad šećera u krvi je neminovan. Što se događa kod hipoglikemije? Kad razina glukoze padne ispod 3.0 mmol/l, ponekad i pri višoj vrijednosti, mozak ostaje bez dovoljno glukoze, odnosno energije, što aktivira uzbunu u organizmu, odnosno alarm, kao poziv za pomoć. Najprije reagira neurovegetativni sustav sa cijelim nizom simptoma, a ako se stanje ne popravlja, odnosno ako se hipoglikemija produbljuje, dolazi do slabljenja moždane funkcije sve do prave kome. Prvi i najčešći simptomi hipoglikemije su znojenje, drhtavica, uznemirenost, smetnje vida, ubrzan rad srca, osjećaj gladi, bljedilo, vrtoglavica, a ako se u ovoj fazi ne poduzima ništa i šećer u krvi i dalje pada dolazi do slabljenja moždanih funkcija, što se manifestira simptomima: zbunjenost, smušenost, nemir, agresivnost, odbijanje hrane, smetnje koncentracije, zijevanje, glavobolja, poremećaj svijesti i na kraju koma. U zdravih se osoba razina glukoze, neovisno o unosu hrane ili tjelesnoj aktivnosti, kreće od 4.0 do 6.5 mmol/l., što osigurava autonomna i usklađena sekrecija inzulina s jedne, te glukagona i drugih kontrainzularnih hormona s druge strane. Slično ili barem približno, nastoji se postići i kod osoba s dijabetesom, što je moguće samo uz odgovarajuće liječenje i samokontrolu. Međutim, u dijabetičkih je bolesnika i uz najbolje liječenje praktički nemoguće izbjeći povremene otklone ispod i iznad dopuštenih granica. Višak hrane, premalo aktivnosti i manjak inzulina uvijek će vodit hiperglikemiji (povećanju razine šećera u krvi), a suprotno hipoglikemiji. Ponekada uz ove osnovne stavke treba potražiti drugi uzrok, npr. infekciju, ozljedu, intoksikaciju, stres i sl. koji je doveo do poremećaja. Pažljiva analiza ovih pitanja glavni je sadržaj svake dijabetološke kontrole, jer se jedino uklanjanjem uočenih grešaka i uzroka može izbjeći ponavljanje problema. Hipoglikemija ponekada može biti neugodna i opasna po život. Vjerojatno su rijetki bolesnici koji je nisu iskusili u nekoj blažoj ili težoj formi, osobito oni koji su na inzulinskoj terapiji. Zbog toga dobar liječnik uz propisivanju bilo kojeg oblika terapije, osobito inzulina, nikada ne bi smio propustiti priliku poučiti svoga pacijenta o rizicima za nastanak hipoglikemije, kao i načinima njene prevencije. Što činiti pri pojavi hipoglikemije? Kod blažih simptoma i znakova treba uzeti dodatni obrok – voćku, krišku kruha, popiti čašu mlijeka i sl., a kod malo jačih žlicu šećera otopljena u vodi i pojesti dodatni obrok s ugljikohidratima. Bolesnika treba poučiti da mu neće biti odmah bolje, da treba pričekati 15 – 20 min. i onda ponovo izmjeriti razinu šećera u krvi; na taj će se način izbjeći preveliki porast razine šećera u krvi nakon pretjeranog unosa radi zbrinjavanja hipoglikemije. Kad je bolesnik u besvjesnom stanju treba ga postaviti u koma položaj – na bok (da se ne bi ugušio povraćenim sadržajem; zbog istog razloga ne smije mu se davati ništa na usta), i dati mu odmah ako je moguće injekciju glukagona u mišić (hormona koji diže razinu glukoze u krvi). Ako ne dolazi k svijesti ponoviti još jednu injekciju glukagona, a kad dođe k svijesti dati mu zaslađeni napitak i ako može jesti - dodatni ugljikohidratni obrok. Ako je bolesnik i dalje u bez svijesti, što znači da je hipoglikemija dublja i da traje duže, potrebno mu je dati 50% glukozu 20 – 50 ccm intravenski i nastaviti s infuzijom 5% glukoze sve dok mu se stanje svijesti, opće stanje i razina šećera u krvi potpuno ne normaliziraju, što je moguće tek u medicinskoj ustanovi u koju ga treba hitno prevesti. Vrlo je važno da se nakon svake ovakve epizode detaljno razmotre razlozi koji su do nje doveli, da se revidira terapijski plan i provjere svi aspekti educiranosti o dijeti, tjelovježbi i samokontroli, kako se to nikada više ne bi ponovilo, jer hipoglikemije osobito ako su učestale mogu dovesti do trajnog oštećenja mozga (encefalopatije), kao i mrežnice oka. Osim toga u stanjima hipoglikemije nerijetko se kod osoba s oštećenjima krvnih žila događaju vaskularni incidenti – srčani infarkt, ili moždani udar. Stoga dobra kontrola šećerne bolesti pretpostavlja ne samo dobru regulaciju glukoze u krvi, nego i odsustvo hipoglikemija. Hiperglikemija - visoka razina šećera u krvi. Visoka razina šećera u krvi znak je neregulirane šećerne bolesti. Obično je u pitanju neodgovarajuće liječenje - dijetalne greške ili loše vođena farmakoterapija, ili prisutnost neke druge akutne bolesti ili stanja (akutna upala, vaskularni incidenti, stanja stresa i šoka i sl.). Dvije glavne akutne dijabetičke komplikacije povezane s hiperglikemijom su
Radi se o ozbiljnim stanjima koja ugrožavaju život bolesnika i koja zahtijevaju hitno liječenje u jedinicama intenzivnne skrbi. Dijabetička ketoacidoza javlja se uglavnom kod inzulin ovisne bolesti zbog nedovoljne doze inzulina ili prestanka davanja istog, ili zbog povećanja potreba za inzulinom u slučaju neke interkurentne bolesti, kao što su infekcije, šok, stres i sl. Neketotični hiperosmolarni sindrom javlja se uglavnom u starijih osoba s tipom 2 šećerne bolesti koje zbog različitih psihoorganskih bolesti, ponajviše neuroloških, ne mogu brinuti o svojim osnovnim potrebama za tekućinom, hranom, o lijekovima i dr.
Klinička se slika kod ovih stanja razvija brzo, unutar dan – dva, često i brže. Bolesnici se žale na sve veću slabost, mučninu, gubitak apetita, povraćanje, često i na bolove u trbuhu, žeđ i obilnije mokrenje. Vrlo brzo dolazi do dehidracije organizma, postaju pospani i nepokretni, i ako se odmah ne pristupi liječenju (nadoknada tekućine, inzulin i dr.), vrlo brzo dolazi do pogoršanja stanja svijesti sve do kome i na kraju do smrtnog završetka. Da bismo spriječili, odnosno prevenirali nastanak ovih opasnih stanja, potrebno je posvijestiti važnost kontrole glukoze u krvi tijekom bilo kakve interkurentne bolesti ili stanja. Česta je pogreška da bolesnici prestanu davati inzulin kad ne mogu jesti zbog npr. bolova u trbuhu, mučnine, visoke temperature i sl. Za prevenciju neketotičnog stanja važna je dobra edukacija članova obitelji ili njegovatelja starijih bolesnika. Kronične dijabetičke komplikacije Uz to što se radi o kroničnoj, doživotnoj bolesti, jedno od bitnih obilježja dijabetesa je i razvoj kroničnih komplikacija na većini organskih sustava, na što treba upozoriti bolesnika već pri pvom kontaktu, što nije nimalo jednostavan zadatak za liječnika. Samo je po sebi razumljivo da to zahtijeva veliki obzir i suptilnost. Dobar će liječnik uz prave i postupne informacije uvijek naći i riječi ohrabrenja. Jer iako su te komplikacije realnost i nerijetko sastavni dio kliničke slike, uz dobar pristup, ispravno liječenje i dobru prilagodbu na novonastalo stanje, mnogi ih niti ne moraju iskusiti. A ako se i pojave oni će znati kako se na pravi način „nositi“ s njima. Treba znati i uvijek isticati da za mnoge dijabetes nije prepreka za ostvarenje punog životnog vijeka i najvećih životnih ciljeva i uspjeha u svim područjima, od sporta do znanosti, umjetnosti, politike itd. Kronične dijabetičke komplikacije su
Kronične se komplikacije razvijaju postupno, podmuklo, najčešće tijekom dužeg, razdoblja, bez upozoravajućih znakova. Iako još uvijek ima dosta nepoznanica po pitanju nastanka ovih komplikacija, u brojnim ispitivanjima dokazano je da je slaba regulacija šećerne bolesti jedan od glavnih uzroka. Povišena razina glukoze u krvi djeluje štetno na stjenku krvnih žila, što otvara put prema daljim oštećenjima. Zato je od izuzetnog značenja što prije otkriti bolest i započeti odgovarajuće liječenje, kojemu je glavni cilj postići i stalno održavati razinu šećera u krvi u granicama što bližim normalnim vrijednostima, jer to je najvažnije od svega što se može učiniti u prevenciji komplikacija. Ovo se osobito odnosi na mlađe ljude kod kojih još nije došlo razvoja komplikacija, dok kod dijabetičara s dugim tijekom bolesti i uznapredovalim komplikacijama treba pristupiti individualno i ublažiti kriterije regulacije (ne težiti da HbA1c bude ispod 7%). Hipertenzija, odnosno visok krvni tlak i povišene masnoće, koji su gotovo redovito pridruženi dijabetesu, značajno doprinose nastanku dijabetičkih komplikacija i sami po sebi predstavljaju rizične faktore za nastanak krvožilnih oštećenja, koja nerijetko vode prema krajnjim posljedicama - srčanom infarktu, moždanom udaru i nagloj smrti. Zbog toga ne može se dovoljno naglasiti važnost dobre kontrole masnoća u krvi i krvnog tlaka i njihova održavanja što bliže ciljnim vrijednostima (vidjeti ciljeve regulacije). Ispitivanja su pokazala da hipertenzija ima veći utjecaj na razvoj mikroangiopatije – oštećenja sitnog žilja oka, bubrega, nerava, a povišene masnoće (kolesterol) na razvoj makroangiopatije - bolesti velikih arterija – srca, mozga, udova. Zaključno bi se moglo reći da se jedino ranim otkrivanjem i ispravnim liječenjem, te kontrolom spomenutih rizičnih čimbenika može spriječiti ili barem usporiti razvoj kroničnih komplikacija. Među glavnim preprekama ovom cilju je propušteno vrijeme do dijagnoze (jer “bolest dugo ne boli”), kao i nedostatak motivacije za liječenje u ranom razdoblju, dok još nema komplikacija. Motivacija se, nažalost, javlja prekasno, tek s pojavom prvih tegoba koje su simptomi i znakovi komplikacija, kada su mogućnosti liječenja bitno ograničene.
Dijabetičko stopalo Jedna od kroničnih komplikacija šećerne bolesti je sindrom dijabetičkog stopala. Pod tim se pojmom podrazumijeva niz promjena na stopalu od ulkusa i infekcija do destrukcije dubokih tkiva, deformacija i gangrene, što nerijetko završava amputacijom. Dijabetička neuropatija s posljedičnim gubitkom osjeta boli i dodira, poremećena cirkulacija, uz neodgovarajuću obuću i nedovoljnu njegu stopala uzroci su nastanka ovih promjena. Inficirani ulkus stopala najčešći je uzrok amputacije donjih udova. Rizik od amputacije oko 15 puta je veći u bolesnika s dijabetesom nego u nedijabetičkih osoba. Smatra se da je razvoj ovih promjena posljedica nedovoljne njege i skrbi o stopalu. S obzirom na učestalost i ozbiljnost ovih promjena ovdje ćemo pokazati neke osnovne preventivne smjernice za ublažavanje tog problema. Evo popisa tih mjera:
Liječenje Liječenje šećerne bolesti je kompleksno i sastoji se od općih mjera ili principau koje spadaju:
Ove mjere neophodne su za sve, bez obzira na tip bolesti. Uz njih, bolesnicima s tipom 1 bolesti neophodna je nadomjesna terapija inzulinom, dok će oni s tipom 2 dobiti neke od peroralnih preparata, najčešće u obliku tableta, koji potiču lučenje inzulina ili pospješuju njegovo djelovanje. O svim ovim stavkama bit će detaljnije raspravljeno u narednim redcima, ponajviše o dijabetičkoj dijeti, vodeći računa prije svega o praktičnim aspektima. Cilj je liječenja postići i trajno održavati dobru metaboličku regulaciju. O dobroj regulaciji govori se onda kada su vrijednosti glukoze u krvi
Treba znati da su brojna ispitivanja pokazala da nije uvijek dobro težiti maksimalnim ciljevima regulacije i da, kao i uvijek, treba pristupati individualno. Kada se radi o mladim bolesnicima, bez komplikacija, s nedavno otkrivenoj bolesti, treba težiti što boljoj metaboličkoj kontroli. Međutim, kada su u pitanju u bolesnici s uznapredovalim kroničnim komplikacijama, osobito s kroničnim bubrežnim zatajivanjem i koronarnom bolesti, to nije racionalno zbog povećanja rizika od hipoglikemije i nepredvidivih kardiovaskularnih incidenata. Smatra se da u ovim slučajevima ciljni HbA1c ne treba biti ispod 7%.
Ne može se dovoljno naglasiti koliko su opće mjere (dijeta, tjelovježba i dr.) važne i kako bez njih nema dobre kontrole bolesti. Bez obzira o kojemu se tipu radi i kakva je dodatna terapija. Nažalost, stvarna slika po tom pitanju više je nego loša i ponekada se čini da su svi napori da se tu nešto promijeni, uzaludni. Zašto je to tako – nema odgovora. Volja i motivacija obično se bude kad je već prekasno.
Ciljevi kontrole dijabetesa
( European NIDDM Polycy Group)
Dobra Granično dobra Loša
Glukoza u krvi ( mmol/l )
natašte: 4.4- 6.1 </ = 7.8 > 7.8
nakon obroka: 4.4- 8.0 < =10.0 >10.0
HbA1c (%) < 6.5 < = 7.5 > 7.5
Glukoza u urinu (%) 0 </ = 0.5 > 0.5
Kolesterol uk mmol/l < 5.2 </ = 6.5 > 6.5
HDL kol., mmol/l > 1.1 > = 0.9 < 0.9
Trigliceridi mmol/l < 1.7 < 2.2 > 2.2
Krvni tlak ( mmHg) </=130/80 <= 160/95 >160/95
Indeks tj. mase:
muškarci: 20-25 < = 27 > 27
žene: 19-24 < /= 26 > 26
Edukacija Edukacija je složeni proces poučavanja bolesnika o naravi šećerne bolesti i o svim aspektima njenog liječenja i kontrole. Dobra edukacija preduvjet je uspješnog liječenja. Ona uključuje učenje i usvajanje osnovnih principa liječenja – dijabetičke dijete, tjelesne aktivnosti, samokontrole, razumijevanje učinka lijekova, te savladavanje vještina u tehnici davanja inzulina, kao i u korištenju različitih pomagala u te svrhe. Bez dobre edukacije teško je probuditi volju i motivaciju bolesnika za sve navedene mjere koje zadiru u stečene životne navike, što za mnoge nije baš lako ni prihvattljivo. Edukacija se provodi individualno ili u malim skupina. Pri svakoj novoj kontroli potrebna je evaluacija usvojenih znanja i prakse i po potrebi njihova nadopuna i korekcija.
Samokontrola glukoze u krvi Pod samokontrolom predmnijevamo redovite kontrole šećera u krvi pomoću test trakica i malih aparata – glukometara. To je u biti nadoknada izgubljene prirodne kontrole šećera u krvi, koju inače, obavlja beta stanice gušterače dok je zdrava. Samokontrola je preduvjet dobre regulacije. Na temelju rezultata samokontrole bolesnici sami i u dogovoru sa svojim liječnikom, mogu prilagođavati i dopunjavati svoju terapiju – npr. korigirati dozu inzulina i sl..
Učestalost samokontrole određuje se individualno, ovisno o tipu bolesti, vrsti terapije, dobi bolesnika, stanju regulacije, stanju kroničnih komplikacija, motivaciji bolesnika i dr. Kontrola se radi u tzv. kritičnim točkama – neposredno prije glavnih obroka i 1-2 h nakon obroka, ponekada kod sumnje na noćnu hipoglikemiju, pred zoru. Svakako se preporuča voditi dnevnik samokontrole i za svaki loš nalaz pokušati naći i napisati objašnjenje, jer to je najbolji put da se uskladi terapija i postigne dobra regulacija.
U početku, nakon uvođenja terapije, osobito ako se radi o inzulinu, nakon promjene terapije, nakon svakog pogoršanja, osobito neobjašnjivog, tijekom neke interkurentne bolesti – infekcije ili sl., samokontrola se pojačava na 2, 3 ili 4 mjerenja dnevno sve dok se ne postigne dobra i stabilna regulacija. Kad je to postignuto ponovo vraćamo na jedno mjerenje dnevno, uvijek u neko drugo vrijeme tijekom dana, što nam daje potpuniji uvid u stanje regulacije tijekom dana i tijekom tjedna.
Tjelesna aktivnost Tjelovježba spada u temeljne preduvjete liječenja šećerne bolesti. Ona ima povoljan efekat na metabolizam glukoze u mišićima i jetri, olakšava redukciju tjelesne mase (masnog tkiva) u pretilih, što vodi smanjenju inzulinske rezistencije i ubrzanju bazalnog metabolizma, a što se zapaža i do 20-tak sati nakon tjelesne aktivnosti. Sustavnim se vježbanjem postiže smanjenje masnoća u krvi i poboljšava regulacija krvnog tlaka, što je vrlo bitno u prevenciji bolesti krvožilnog sustava. Vrsta i intenzitet tjelovježbe određuju se nakon pažljive procjene stanja svakog bolesnika, posebice njegova kardiovaskularnog sustava. Bolesnicima s ozbiljnijim komplikacijama na krvožilnom sustavu, na očima, bubrezima, bolestima dišnih puteva, lokomotornog sustava i dr. preporučit će se lakša aerobna, izotonička aktivnost (hodanje, plivanje, vožnja biciklom i sl.), dok će zdravi moći provoditi tjelovježbu bez ograničenja. Starijima od 35 godina, te onima sa rizičnim čimbenicima koronarne bolesti i bolestima kardiovaskularnog i dišnog sustava, prije uključivanja u programe tjelesne aktivnosti, potrebno je napraviti ergometriju, kako bi im se odredio primjeren intenzitet aktivnosti. Dijabetičarima s kroničnim komplikacijama na srcu, očima, bubrezima i nervnom sustavu, te loše reguliranima, potreban je prethodni pregled, dopuštenje i nadzor. Uvijek se počinje s lakšim i kraćim vježbama, koje se postupno i oprezno pojačavaju, pazeći da se nikada ne prijeđe granica opterećenja koje bi izazivalo bilo kakvu neugodu u smislu otežanog disanja, bolova u prsima i sl. Najjednostavnije, možda i najbolje, a svakome dostupno moglo bi biti sljedeće: što više koristiti vlastite noge, što češće voziti se biciklom, što manje sjedati u automobil, koristiti stube umjesto lifta, što češće prakticirati jutarnje tjelovježbe barem 15 min i polusatne šetnje u prirodi nakon većih obroka, obrađivati svoj vrt i sl. Jednostavni načina doziranja opterećenja tijekom same tjelovježbe ili trčanja je praćenje ili osluškivanje vlastitog organizma:
Bolesnike s tipom 1 bolesti potrebno je uputiti da tjelovježbu provode najmanje jedan sat nakon obroka (najmanji rizik od hipoglikemije), da prije planirane aktivnosti smanje redovitu dozu kratkodjelujućeg inzulina za 30 do 50%, ili da za svakih 30 minuta pojačane tjelesne aktivnosti uzmu dodatnih 15 grama ugljikohidrata, te da ne daju inzulin u podrčja iznad aktivne muskulature (nadkoljenice i nadlaktice, nego u podkožno tkivo trbuha. Također ih je potrebno poučiti da u slučaju nižih vrijednosti šećera u krvi prije tjelesne aktivnosti (ispod 4.4 mmol/l) trebaju uzeti dodatni obrok od 20 do 40 g. ugljikohidrata prije ili tijekom vježbanja (1 do 1.5 kriška kruha, ili voćni plod), a da u slučaju visoke razine šećera ( preko 13.8 mmol/l uz pozitivne ketone u moraći, ili preko 16.6 mmol/l, bez obzira na ketone) izostave tjelovježbu do normalizacije nalaza, i da nakon tjelesne aktivnosti trebaju uzeti međuobrok radi moguće kasnije hipoglikemije. U zdravih osoba tolerira se intenzitet opterećenja kojim se postiže 60 - 90 posto maksimalne frekvencije srca (pulsa) u kontinuiranom trajanju od 15 do 60 minuta tri do pet puta na tjedan.
Maksimalna frekvencija srca (Fsmax) u zdravih osoba je: 220 - dob
Energijska potrošnja (kcal) u 1 satu
Aktivnost potrošnja kcal/1 sat
muškarci žene
Farmakoterapija šećerne bolesti Već je istaknuto da liječenje dijabetesa bez obzir na tip bolesti počinje primjenom općih principa – dijete, tjelovježbe, edukcije i samokontrole. I dok je kod tipa 1 od početka neophodna inzulinska terapija, kod tipa 2 bolesti, ako se uz opće principe ne postiže dobra kontrola, započinje se s primjenom nekog od peroralnih lijekova (tableta) kojih danas ima više vrsta, različitih po svome djelovanju i načinu primjene (tablete, ili injekcije)., K tomu se svako malo pojavljuju novi i novi pripravci, što zahtijeva priličan trud i umijeće kako bi ih se racionalno koristilo. Evo najkraćeg prikaza glavnih skupina: Lijekovi za tip 2 dijabetesa a) Lijekovi koji pojačavaju učinak inzulina, odnosno smanjuju inzulinsku rezistenciju:
b) Lijekovi koji stimuliraju beta stanice gušterače na lučenje inzulina:
c) Lijekovi koji blokiraju enzime u crijevima koji razgrađuju polisaharide do glukoze i na taj način usporavanju njenu resorpciju i porast razine u krvi. Daju se kao pomoćno sredstvo.
d) Najnovija skupina lijekova, tzv. inkretini, koji na dosta složen način, blizu fiziološkom, dovode do niza povoljnih učinaka s krajnjim ishodom poboljšanja regulacije glukoze u krvi i smanjenja tjelesne mase su:
Po stajalištima struke, zbog svojih korisnih učinaka, njihovo bi mjesto trebalo biti odmah iza metformina, ali zbog visokih cijena, još su uvijek rezervirani samo za suženo indikacijsko područje. Inzulinska terapija Za bolesnike s tipom 1 dijabetesa već je rečeno da od samoga početka, uz dijetu i tjelovježbu, moraju primati inzulinom. U bolesnika s tipom 2 dijabetesa, kada se ni uz pomoć tableta ne postiže očekivani učinak, što ukazuje na iscrpljenost inzulinske rezerve, odnosno da beta stanice nisu više sposobne stvarati i lučiti inzulin, vrijeme je za nadomjesno liječenje -uvođenje inzulina. Nije opravdan često prisutni strah od inzulina i odgađanje njegove primjene kad je to potrebno. Često je pitanje: „Hoću li postati ovisnik o inzulinu“. Odgovor je: ne postaje se ovisnikom zbog samog inzulina, on se ponovo može isključiti pa će opet biti kao ranije, znači loše; u pitanju je potreba za inzulinom kojega gušterača više ne luči u dovoljnoj mjeri. Inzulinska terapija je indicirana, makar privremeno, u svim uvjetima koji opterećuju metaboličko stanje organizma, npr. u stanjima infekta, šoka, intoksikacija, ozljeda, prije i za vrijeme operativnih zahvata, uz terapiju neke druge bolesti koja diže razinu šećera u krvi – kortikosteroidi itd. Kod tipa 2 dijabetesa inzulin se može davati u kombinaciji s tabletama. Može se reći da je ostvaren veliki napredak na planu zbrinjavanja obiju skupina bolesnika. Inzulini koji se danas primjenjuju dobivaju se sintetski, u potpunosti odgovaraju ljudskom inzulinu i ne izazivaju neugodne nuspojave kao što je to bilo ranije. Danas se kod nas uglavnom koriste analozi inzulina. Postoje kratkodjelujući inzulini čije djelovanje počinje odmah nakon injiciranja i traje 4 – 5 sati i koji su pogodni za davanje prije obroka i dugodjelujući koji pokrivaju bazalne potrebe za inzulinom kroz duže vrijeme – od 12 do 24 sata. Izbor vrste inzulina, doziranje i broj aplikacija, strogo su individualni i ovisni stanju i potrebama bolesnika. Vrste inzulina prema načinu djelovanja:
Današnje naprave za davanje inzulina (tzv. Penovi – jer su nalik na penkale) usavršene su i prilagođene potrebama i mogućnostima oboljelih do te mjere da ih s lakoćom mogu koristiti i osobe s motoričkim smetnjama i slabijega vida. To su štrcaljke s finim, tankim i gotovo bezbolnim iglama s kojima je davanje inzulina jednostavno i sigurno. Bolesnici kojima se uvodi inzulin moraju biti dobro educirani o svim aspektima inzulinske terapije: o rukovanju Pen štrcaljkom, o tehnici uboda i davanja inzulina, o pravilnom čuvanju inzulina, o samokontroli, o ispravnoj interepretaciji nalaza i reagiranju na njih, o vođenju dnevnika samokontrole i postupanju u slučaju hipoglikemije ili nekih drugih problematičnih situacija. Inzulin se injicira Pen štrcaljkom pod kožu, okomito na tijelo. Mjesto injiciranja je prednja stijenka trbuha, te vanjske strane nadlaktica i nadkoljenica, i to se mjesto treba stalno mijenjati. Miješane inzuline (mutne) potrebno je prije davanja promiješati laganim pokretima šake, barem desetak puta. Igle za pen treba redovito mijenjati; najbolje za svako davanje, a obavezno nakon 3 – 4 uboda. Za miješane (mutne) inzuline, zbog njihove gustoće, iglu treba promijenitikod svakog davanja. Veličina igle se bira ovisno o dobi i uhranjesti bolesnika (6 mm za djecu i maršave, 8 mm za normalno uhranjene i 12 mm za pretile osobe i za veću dozu inzulina. Inzulin koji se koristi drži se na sobnoj temperaturi (najduže do šest tjedana), ali podalje od izvora topline - sunčeva svjetla, radijatora i dr., dok se zalihe inzulina čuvaju u vratima hladnjaka na temperaturi od 2 do 8 stupnjeva C. Inzulinske pumpe Inzulinske pumpe su male vrlo složene naprave kojima se inzulin aplicira podkožno ili u venski sustav u vidu kontinuirane programirane infuzije. Na taj se način maksimalno imitira fiziološka sekrecija inzulina u vidu točno programirane bazalne količine inzulina tijekom 24 sata, te bolusa inzulina prije obroka. Ovaj način primjene inzulina uglavnom se koristi kod bolesnika s tipom 1 dijabetesa kod kojih nije bilo uspjeha s konvencionalnom intenziviranom inzulinskom terapijom. Dosta zahtjevna tehnička procedura uz korištenje ovih pumpi, neophdna intenzivna samokontrola, kao i relativno visoka cijena, razlozi su ograničenosti njihove primjene kod nas. Nove metode liječenja Pokušaji primjene inzulina u obliku tableta ( na usta) i aerosoli (preko dišnih puteva), kao i gensko liječenje još uvijek su više u sferi znanstvenih istraživanja, a manje od praktične vrijednosti. Jednako kao i transplantacija otočića gušterače, koja je opterećena poteškoćama odbacivanja stranog tkiva. Transplantacija gušterače koja se izvodi istovremeno s transplanatcijom bubrega rezervirana je samo za najteže slučajeve u bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom. Dijabetička dijeta Najjednostavnije - to je energetski uravnotežena, po sastavu raznovrsna i potrebama oboljelih prilagođena prehrana. Radi se o konceptu prehrane koji vodi računa o potrebama organizma s obzirom dob, spol, stupanj uhranjenosti i tjelesnu aktivnost, o optimalnom odnosu svih potrebnih skupina namirnica u skladu s piramidom pravilne prehrane, te o broju obroka dnevno i njihovu rasporedu tijekom dana. Dijabetička se dijeta u biti ne bi smjela razlikovati od uobičajene, zdrave prehrane ljudi. Nerijetko su bolesnici, osobito u početku, opterećeni predrasudama da se radi o prehrani koja je po definiciji neukusna, odbojna i neprihvatljiva, ali uz dobru pouku ubrzo uviđaju da to nije tako i da samo o pripremi jela i maštovitosti pri izboru namirnica ovisi hoće li biti ukusna i poželjna. Upravo su navedene predrasude razlog što mnogi unaprijed odustaju od ozbiljnog pokušaja da ovladaju tom materijom, pa im se onda događa da i nakon više godina pitaju mogu li pojesti krišku kruha, kušati smokvu, popiti čašu vina i sl. A kad bi se samo malo potrudili ubrzo bi otkrili da su stvari sasvim jednostavne i da se radi samo o normalnoj prehrani s minimalnim logičnim ograničenjima. Ako bismo tražili razloge zašto se mnogi ne pridržavaju uputa prehrani, našli bismo da je ponajprije u pitanju neznanje, nedovoljna motivacija, inertnost, i pomalo filozofija hedonizma – „uživaj danas, sutra kako bude“, zatim nedovoljno shvaćanje posljedica takvog stava, neodgovornost, a nažalost, nerijetko i skučene materijalne mogućnosti nemalog broja ljudi. Pregledno, osnovna načela dijabetičke prehrane su:
Kao i svima ostalima i osobama s dijabetesom prehrana mora osigurati sve tvari neophodne za normalno funkcioniranje organizma, rast i razvoj. To su ugljikohidrati, masnoće i bjelančevine, kao glavni izvori energije, te vitamini i minerali - bitne i nezamjenjive tvari u malim količinama i bez energetske vrijednosti. Optimalni odnos među njima je:
Raznovrsnost namirnica i raspodjela na više obroka Raznovrsnost namirnica osigurava potrebnu zastupljenost svih bitnih tvari – ugljikohidrata, proteina i masti, te vitamina i minerala koji se nalaze u različitim namirnicama u vrlo malim količinama. Jednolična prehrana neminovno vodi u manjak bilo koje od ovih za život važnih tvari. Raspodjela na više manjih obroka smanjuje zahtjeve prema oštećenoj gušterači i sprečava veća kolebanja šećera u krvi. Uz pravilnu prehranu, što znači više manjih obroka, preostala funkcija gušterače, odnosno smanjena sekrecija inzulina bit će dostatna za održavanje normalne razine šećera u krvi. Što nije moguće ako bi se ista količina hrane pojela odjednom. (Sjetimo se: nositi na leđima sto kg ne bi bilo baš lako, ali malo pomalo, mogu i slabašna leđa.) Ugljikohidrati Najveći dio dnevnog energetskog unosa odnosi se na ugljikohidrate. Preporučuju se samo složeni ugljikohidrati (škrob i sl.) zbog njihove polagane razgradnje i postupne resorpcije glukoze iz probavnog trakta u krv (niskog glikemičkog indeksa). Oni se nalaze u povrću, voću i žitaricama. Uzimanje jednostavnih šećera nije dobro zbog brze resorpcije iz probavnog trakta i brzog porasta razine glukoze u krvi. Glikemički indeksi
Glikemički indeks je pokazatelj brzine kojom ugljikohidrat iz hrane povisuje razinu glukoze u krvi. Raspon se kreće od 1 (najsporije) do 100 (najbrže), što odgovara čistoj glukozi. Ipak, stvarna brzina porasta glukoze ovisi i o tome koja se hrana kombinira s ugljikohidratima. Namirnice dijelimo na one s niskim GI (manji od 55), srednjimGI (56 – 69) i visokim GI (preko 70). Brzi porast razine glukoze nakon unosa ugljikohidrata s visokim glikemičkim indeksom dovodi snažne stimulacije gušterače na lučenje inzulina, što onda izaziva pad šećera, glad i neodgodivu potrebu za jelom i povećani nekontrolirani unos kalorija, što je jedan od razloga debljanja. Nasuprot tome, složeni ugljikohidrati s niskim glikemičkim indeksom dovode do sasvim suprotnih, odnosno povoljnijih efekata: sporo se razgrađuju, sporo resorbiraju, sporije dižu razinu glukoze i izazivaju blaži inzulinski porast, manju potrebu za jelom, što sve skupa rezultira manjim rizikom od debljanja i povoljnijim lipidnim profilom, te manjim rizikom nastanka drugih metaboličkih poremećaja. Jasno je da će dobar izbor biti namirnica s niskim indeksom, a to su složeni ugljikohidrati. Bjelančevine Bjelančevine su potrebne kao građevni materijal, za rad mnogih enzimskih sustava i sintezu hormona. Nalaze se u mesu, mlijeku, bjelanjku, mahunarkama, te u manjim količinama u žitaricama. Bjelančevine životinjskog porijekla, za razliku od biljnih, sadrže i esencijalne (bitne) aminokiseline, što je važno znati pri vegetarijanskoj prehrani. Meso i mlijeko uz bjelančevine sadrže dosta zasićenih masnoća i kolesterola, pa to treba imati na umu pri sastavljanju jelovnika. Riblje meso je osobito vrijedna namirnica, koju bi zbog sadržaja kvalitetnih bjelančevina te nezasićenih masnoća, vitamina i minerala, trebalo daleko više koristiti nego što to činimo danas. Preporučeni unos bjelančevina za osobe s urednom bubrežnom funkcijom je 15% do 20% ukupnog dnevnog energetskog unosa, odnosno 0,8 do 1.0 g/kg tjelesne težine, dok u bolesnika s bubrežnim oštećenjem ne smije prelaziti 0.8 g/kg tjelesne težine. Masnoće Masnoće su korisne kao energetski izvor, a uz to u sebi sadrže vitamine topive u mastima (D, E, K, A), koji imaju značajne uloge u različitim fiziološkim procesima. Uglavnom se preporučuju masnoće biljnog porijekla - biljna ulja zbog svoga sadržaja nezasićenih i esencijalnih ( bitnih) masnih kiselina. Masnoće životinjskog porijekla se zbog sadržaja zasićenih masnih kiselina i kolesterola, koji su poznati aterogeni čimbenici ( štetno djelovanje na krvne žile), isključuju iz dijetne prehrane. Zasićene masnoće ne bi smjele prelaziti 7% ukupnog dnevnog kalorijskog unosa, transmasne kiseline 1%, kolesterol 200 mg na dan, dok bi višestruko nezasićene masne kiseline trebale biti zastupljene s 10% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Prema mediteranskoj priramidi pravilne prehrane jednostruko nezasićene masne kiseline trebale bi činiti najveći dio unosa masnih kiselina. Dobro je znati da zasićene masne kiseline kratkog lanca i stearinska masna kiselina imaju mali učinak na porast kolesterola, a ovom kiselinom bogati su slanina, svinjska mast, janjetina, svinjetina, mliječna mast, te kakao, maslac i čokolada. Od mesne hrane najmanje kolesterola i zasićenih masti ima u ribi, pilećim i purećim prsima. Prekomjeran unos transmasti (to su masti koje nastaju hidrogenacijom - postupkom kojim se od tekućeg ulja proizvode čvrste masti) povećava LDL (loši) kolesterol. Glavni su izvori transmasti brza hrana, grickalice, margarini i krekeri. Višestruko nezasićene masne kiseline omega – 6 (linolna) i omega – 3 (alfa linolenska) su neophodne za normalno odvijanje metaboličkih procesa. Potrebno ih je unositi hranom jer ih organizam ne može proizvoditi (esencijalne tvari). Da bi se osigurao dovoljan unos ovih masnih kiselina preporučuje se barem 2 – 3 puta tjedno imati ribe na jelovniku, osobito stinu plavu ribu. Biljna vlakna Biljna vlakna su sastavni dijelovi namirnica biljnog porijekla – žitarica, povrća, voća. Ona su neprobavljiva. U probavnom traktu ona na sebe vežu tekućinu i svojim volumenom potiču crijevnu peristaltiku. Na taj način ona omogućuju urednu probavu i redovito pražnjenje crijeva. Hrana bez biljnih vlakana vodi prema zatvoru (opstipaciji). Dokazano je da korištenje biljnih vlakana doprinosi prevenciji malignih bolesti probavnog trakta. Kako se rafiniranjem odstranjuju biljna vlakna, dijabetička dijeta, kao i općenito zdrava prehrana, pretpostavlja korištenje cjelovitih namirnica. Uz to rafiniranjem namirnica se značajno smanjuje sadržaj vitamina u hrani. Poželjna dnevna količina dijetnih vlakana iz različitih izvora je 25 do 35 g u nekoliko obroka. Kuhanjem namirnica pri temperaturi višoj od 50 st. C dolazi do razgradnje vitamina C. Stajanjem ubranog voća i povrća takodjer se gubi njegova određena količina. Zato je potrebno uzimati i 2-3 puta dnevno po 100 g svježeg povrća i voća (salate, kupus, krastavci i dr.). Sol Bez soli nema života, to se oduvijek zna, ali danas znamo i to da je višak soli (NaCl) u hrani jedan od glavnih uzroka visokoga krvnog tlaka, te da je kod dijabetičkih bolesnika kontrola tlaka gotovo jednako važna kao i regulacija šećera u krvi. Zbog toga se bolesnicima s dijabetesom i hipertenzijom savjetuje ograničenje dnevnog unosa soli u hrani do 6 grama, što odgovara 2.4 gr. natrija, a onima s oštećenjem bubrega još veće ograničenje. Bolesnicima se obično savjetuje da povećaju unos voća povrća, da ne dosoljavaju hranu i da izbjegavaju onu s većim sadržajem soli, kao što su suhomesnati proizvodi, konzervirana riba, mesni ekstrakti, gotove kocke za juhu, slane grickalice, zamrznuta hrana, sirni namazi sl. Radi orjentacije: jedna žličica soli ima 6 grama soli, odnosno 2.4 gr. natrija. Alkohol U ranijim preporukama za dijabetičku prehranu stajalo je kako alkohol tu nema mjesta. Međutim, rezultati nekih novijih ispitivanja pokazali su da umjerena konzumacija alkoholnih pića nema utjecaj na razinu glukoze i inzulina i da ima pozitivne učinke na prevenciju kardiovaskularnih bolesti, kao i same šećerne bolesti. Jedino ako se alkohol konzumira uz ugljikohidrate može doći do povećanja razine šećera u krvi. Bolesnici koji su na inzulinskoj terapiji ili na peroralnim hipoglikemicima ne bi smjeli piti alkohol zbog mogućnosti hipoglikemije, jer razgradni produkti alkohola blokiraju stvaranje glukoze u jetri (glukoneogenezu). Zbog svega navedenog, iako treba imati na umu njegovu kalorijsku vrijednost, alkohol se u malim količinama - najviše jedna čaša za žene, a dvije za muškarce - može konzumirati uz hranu, a zbog moguće noćne hipoglikemije treba izbjegavati njegovo uzimanje uvečer. Radi orjentacije, jedno piće znači 350 ml piva, 150 ml vina i 44 mL žestokog pića. ADA dijeta – piramida pravilne prehrane U nas se uglavnom koriste dijetne sheme u skladu preporukama ADA ( The American dietetic association: clinical practice recommendations 1998.), naravno, s manjim preinakama i dopunama s obzirom na naše mogućnosti i navike. Ustaljeno je da se ova dijeta zorno prikazuje kao piramida zdrave prehrane, gdje su u bazi koja je najšira kruh i zamjene, potom slijede podjednako povrće i voće, iznad njih mlijeko i meso, dok su na samome vrhu koji je malen, masnoće i zamjene (slika). Ovoj piramidi pravilne prehrane poprilično odgovara ono što se predmnijeva pod pojmom mediteranske prehrane, za koju se pokazalo da je zaslužna za bolje zdravstvene pokazatelje stanovnika mediteranskog područja (dugovječnost i manju učestalost kroničnih nezaraznih bolesti) u odnosu na razvijeni zapadni svijet. Nažalost, velike promjene u načinu života, pa i prehrane, koje su zahvatile cijeli zapadni svijet, nisu ostavile po strani ni mediteranski bazen, tako da je danas malo ostalo od navika naših dalmatinskih ribara i težaka. U skladu s navedenim ADA preporukama sve namirnice se dijele u 6 skupina:
„Jedinica“ – točno određena količina hrane Prema ADA dijeti raspodjela na obroke vrši se pomoću tzv. "jedinica" pojedinih skupina namirnica. "Jedinica" označava točno određenu količinu namirnice, njenu kalorijsku vrijednost i sastav. Na pr. jednoj jedinici iz skupine kruh i zamjene odgovara pola kriške kruha ( 25 g) i ona sadrži 15 g ugljikohidrata, 3 g bjelančevina, a njena energetska vrijednost 307 kJ, ili 73 kcal. Ili, jednoj jedinici iz skupine mlijeko i zamjene odgovara 1 šalica ( 240 g) konzumnog mlijeka, a sadrži 12 g ugljikohidrata, 8 g bjelančevina i 7 g masnoće, a energetska joj je vrijednost 601 kJ, ili 143 kcal. I tako redom, što se najbolje vidi u tablicama ( popisu) pojedinih skupina namirnica. Dnevna količina namirnica u jedinicama Dnevna količina namirnica u jedinicama, najčešće se kreće u sljedećim okvirima:
Planiranje dijabetičke prehrane Treba reći da je za temeljnu pouku o dijabetičkoj dijeti potrebna pomoć stručnog tima - dijabetologa, medicinske sestre i nutricionista, jer bi se pojedinac, koji se prvi put s time susreće, mogao izgubiti u prilično velikom broju podataka, zahtjeva i imperativa. Takvi timovi imaju razrađenu metodologiju i didaktička sredstva koja olakšavaju transfer znanja i vještina na bolesnika.
U planiranju dijete u pravilu se svakom bolesniku pristupa individualno, vodeći računa o tipu bolesti, vrsti terapije, o komplikacijama, dobi, spolu, uhranjenosti, o tjelesnoj aktivnosti, vrsti posla, navikama, običajima itd. Uz temeljitu praktičnu pouku, potrebno je bolesnika opskrbiti i pisanim materijalima s uputama u vidu tablica s popisima namirnica, primjerima dnevnog jelovnika s rasporedom obroka i svime drugim što je potrebno. Nakon početne individualne edukacije, ista će se kasnije provjeravati, ponavljati i dopunjavati pri svkom sljedećem dolasku. Za sastavljanje konkretnog plana prehrane potrebno je znati sljedeće podatke:
Ponajprije je potrebno izmjeriti visinu (V) i težinu (T) bolesnika, na temelju čega se izračunava indeks tjelesne mase (ITM), koji je dobra mjera uhranjenosti. Korisna mjera uhranjenosti je i obim struka (OS). Nakon toga, pomoću formula koje ćemo uskoro vidjeti izračunavamo kolika je dnevna potrošnja energije za bazalni metabolizam, za tjelesnu aktivnost i za ukupnu potrošnju.
Kada samo izračunali kolika je ukupna dnevna energetska potrošnja, slijedi jednostavno satavljnje konkretnih dnevnih jelovnika na temelju datih predložaka i uz korištenje popisa namirnica. Možda se čini komplicirano ali nije; kad obuhvatimo cjelinu sve će biti sasvim jasno. Indeks tjelesne mase (ITM) izračunavamo tako što dijelimo tjelesnu masu (ili težinu) u kg s tjelesnom visinom u metrima na kvadrat:
ITM = tjelesna masa (kg) / tjelesna visina (m2)
Na temelju vrijednosti indeksa tjelesne mase procjenjuje se stupanj uhranjenosti neke osobe:
Stupanj uhranjenosti ITM
Obim struka normalno pretili
Ako je u muškaraca opseg struka ispod 102 cm, a u žena ispod 88 cm, radi se o normalnoj uhranjenosti. Više vrijednosti su patološke i pokazatelj su povećanog kardiovaskularnog rizika, čak i u osoba normalne tjelesne težine. STT - standardna (idealna) tjelesna težina
Stanardnu ili idealnu tjelesnu težinu doznajemo iz tablica – u prilogu. Kako joj samo ime kaže, to je ona težina koja bi bila idealna i kojoj težimo.
Kako izračunati dnevnu energetsku potrošnju?
Kada smo sve ovo doznali, idemo korak dalje. Na redu je procjena bazalnog metabolizma. To je ona energija koju organizam troši u potpunom mirovanju za rad unutarnjih organa – srca, pluća, nervnog sustava, za sve metaboličke procese i održavanje tjelesne temperature. Kod najvećeg broja ljudi na bazalni metabolizam ide oko 60 % od ukupnih energetskih potreba. Ima više načina izračuna bazalnog metabolizma, a ovdje ćemo prikazati najjednostavniji:
Bazalni metabolizam (BM) = standardna tjelesna težina (STT) x 25 kcal
Osim na bazalni metabolizam organizam troši dio energije na tjelesnu aktivnost i jedan mali dio koji ćemo ovdje, da stvari ne usložnjavamo, zanemariti, na probavu hrane i apsorpciju hranjivih tvari iz probavnog trakta. Energetska potrošnja za tjelesnu aktivnost= 3; 5; ili 10 Kcal x STT u kg
Dnevnu energetsku potrošnju za tjelesnu aktivnost izračunavamo tako da množimo STT (standardnu tjelesnu težinu) s brojevima 3; 5; ili 10 kcal, ovisno o procjeni intenziteta tjelesne aktivnosti:3 – za najmanju, 5 – za umjerenu i 10 – za tešku.
Evo još jedne mogućnosti procjene energetske potrošnje za tjelesnu aktivnost. Taj utrošak se može procijentiti kao postotak energije bazalnog metabolizma ovisno težini planirane tjelesne aktivnosti:
Tjelesna % bazalnog Opis aktivnosti aktivnost metabolizma
sati neprestanog vježbanja
Kad znamo kolika je energetska potrošnja na bazalni metabolizam iz navedenih postotaka lako je izračunati koliko treba dodati za određenu razinu tjelesne aktivnosti. Npr. ako je enerija bazalnog metabolizma 1500 kacl, za izuzetno tešku tjelovježbu treba planirati još toliko. Kada zbrojimo energijsku potrošnju bazalnog metabolizma i onu koja ide na tjelesnu aktivnost imamo ono što nam treba – ukupnu dnevnu energetsku potrošnju, prema kojoj satavljamo dnevni jelovnik:
Uk. dnevna energ. potreba = Baz. metab.+ Energ. potrošnja za tjel. aktivnost
Kako sastaviti dnevni plan prehrane – konkretni jelovnik ? Kada smo izračunali kolika je dnevna energetska potreba (za bazalni metabolizam i planiranu tjelesnu aktivnost), preostaje sljedeće:
U dnevnom rasporedu obroka definiran je broj jedinica pojedinih skupina namirnica, koje se biraju po želji iz popisa namirnica. Namirnice se mogu birati samo unutar iste skupine. Svaki obrok mora sadržavati namirnice prema jelovniku u točno određenoj količini i sastavu ( i broju jedinica). Hranu je u početku potrebno vagati ili mjeriti menzurom; kasnije je dovoljno mjerenje odoka uz korištenje posuda poznatog volumena.
Uz sve navedeno - spomenute popise namirnica, njihov dnevni raspored po obrocima, definiranu ukupnu dnevnu energetsku vrijednost hrane, razumijevanje pojma "jedinice" i predviđenu dnevnu aktivnost, svatko uz malo truda i bez većih poteškoća može sam sebi kreirati dnevni jelovnik prema vlastitom izboru i mogućnostima
Treba reći da je za temeljnu pouku o dijabetičkoj dijeti potrebna pomoć stručnog tima (dijabetologa, medicinske sestre i nutricionista), jer bi se pojedinac, koji se prvi put s time susreće, mogao izgubiti u prilično velikom broju podataka, zahtjeva i imperativa. Svaki profesionalni tim ima razrađenu metodologiju i dikaktička sredstva koja olakšavaju transfer znanja i vještina na bolesnika.
TABLICA: INDEKS TJELESNE MASE (ITM)
ITM: svoju visinu u plavom vertikalnom stupcu povežite s težinom u horizontalnoj liniji i jednostavno očitajte vaš ITM u narančastoj liniji STT: tjelesna težina u tablici koja se poklapa s vašom visinom i ITM u rasponu od 19 – 25 odgovara vašoj standardnoj tjelesnoj težini (STT)
Popis namirnica
(Tablice zamjena jednakovrijednih namirnica)
I. Kruh i zamjene
1 jedinica (73 kcal, UH 15 g, BJ 3 g, M trag): kruh bijeli i polubijeli 1/2 kriške (25g), crni, miješani, raženi 1/2 kriške (30g), kukuruzni 1/2 kriške (50g), graham 1/2 kriške (35g ), riža sirova 20 g, brašno 20 g, makaroni, špageti, zobene pahuljice 20 g, dvopek 1 kom (20g), grah 30 g, krumpir 100 g, kukuruz zrno 30 g, leća 20 g, soja zrno 20 g, zob zrno 24 g.
II. Mlijeko i zamjene
a) Djelomično obrano mlijeko i zamjene s 2.8% mliječne masnoće - 1 jedinica (114 kcal, UH 12 g, BJ 8 g, M 7 g):konzumno mlijeko jogurt, kiselo mlijeko 1 šalica (240 g), acidofila 3/4 šalice (200g).
b) Obrano mlijeko i zamjene s 1.6% masnoće-1 jedinica ( sadrži: 114 kcal UH 12 g, BJ 8 g, M 3.8 g); njoj odgovara konzumno mlijeko, AB kultura 1 šalica ( 240g), AB kultura s voćem 3/4 šalice ( 200 g )
c) Potpuno obrano mlijeko ( 1% masnoće) 1 jedinica ( 96kcal, UH 12 g, BJ 8 g, M 2 g): 1 šalica (250g) konzumnog mlijeka, 1 šalica ( 240 g) stepke. Punomasno mlijeko s 3.2 % mliječne masnoće sadrži mnogo zasićenih masnoća i kolesterola, te ga nije uputno trošiti, kao ni homogenizirano trajno mlijeko jer se kod njega nakon kuhanja ne mogu obrati masnoće.
III. Povrće
1 jedinica ( 25 kcal, 5 g UH, 2 g BJ, 0 g M ): 100 g artičoka, blitva brokuli, buča, cikla, grah (zeleni, mladi), hren ,kelj (glavati, lisnati), raštika, pupčar-prokulica), koraba, luk-bijeli (češnjak), luk crveni, mahune ( zelene, žute), mrkva ( crvena, žuta) paprika (zelena, svježa), patlidžan, povrtnica ( crna rotkva), poriluk, rajčica svježa, konzervirana -sok 1/2 šalice ( 60 g) , repa bijela i žuta , špinat, tikva-žuta, napitak od mrkve (1.5 dl), sok od cikle (1.5 dl) gotovi proizvodi Schneekoppe 150 g
Povrće koje ne uračunavamo u energetski unos -1 jedinica( manje od 84 kcal , manje od 5 g UH, manje od 2 g BJ i 0 g Ml): 100 g celera ( korjen, lišće), gljive svježe, cikorija, karfiol ( cvjetača), krastavci ( svježi, kiseli), kupus ( bijeli, crveni, kiseli, svježi), luk zeleni mladi, maslačak, matovilac, peršin ( list, korjen), rabarbara, radič, salata (kristal, glavatica, tikvice zelene
IV. Voće
1 jedinica (60 kcal, 15 g UH, 0 g BJ, 0 g M): ananas svježi 3/4 šalice ( 120 g), banana 1/2 manje (60 g), borovnica 3/4 šalice (100 g), breskva 1 srednja 140 g, datulje sušene 2 velike ( 20 g), dinja 3/4 šalice (100 g ), grapefrut svježi 1/2 srednjeg, sok 1/2 šalice (120 g), groždje 15 zrna (90 g), jabuka 1 manja (100 g), jagoda 1 i 1/4 šalice (190g), kivi 1-2 kom.(100 g), kokosov orah svježi 1/4 šalice ( 20 g), kupine 3/4 šalice (100 g), lubenica 1 i 1/4 šalice (190g), nektarina 1/2 manja (20g), mandarina 2 šalice (120g), maline 1 šalica (125g), marelice 4 kom.(135g), naranča 1 manja (100g), ribiz 1/2 šalice (200g), smokve svježe 2 komada (75g), suhe 1 kom.(20g), šipak 1/2 srednjeg (80 g), šljive svježe 5 kom. (100g), suhe 3 kom.(25g), trešnje 12 kom.(80 g), višnje 12 kom.(100g), voćni sok dijetni 2 dl (200g). Džem od malina, bobica, jabuka, višnja, marelica, ribizla: 2 velike žlice, 36 g voćni koktel 1.5 dl (157 g), kompot od bresaka 1.5 dl (157g), kompot od šljiva 1.5 dl (157 g), pire od jabuka 1/2 šalice (157g), voćni sok od crnog ribizla 1.2 dl. Voćni sok nema dijetnih vlakana. Količina od 1 šalice je 240 ml ili 240 g. Voće koje se mjeri šalicama treba biti izrezano na sitne kocke. 1 velika vrhom puna žlica sadrži 20 g proizvoda.
V. Meso i zamjene
a) Vrlo mršavo meso - 1 jedinica(35 kcal, 0 g UH, 7 g BJ, 0-1 g M,l): 30g u pripremljenom stanju: perad (pileće bijelo meso, pureće bijelo meso, kokošje bijelo meso) , ribe ( bijela i plava morska riba , potočna pastrva), Rakovi, rakovica, škampi, jastog ,školjke, divljač ( patka, fazan, srnetina, zec), noj, sir ( 1 g ili manje masnoće na 30 g sira), svježi posni sir od obranog mlijeka bez masnoće ( 60 g), dva bjelanjka od jajeta.
b) Mršavo meso ( Meso I)-1 jedinica (55 kcal, 0 g UH, 7 g BJ, 3 g M): 30 g pripremljenom stanju: junetina, teletina, svinjetina ( čisto meso, but, lopatica, kotleti, ruža) , jaretina, kozje meso (but, stegno), perad ( tamno meso, bez kože), slatkovodne ribe, morske ribe, šunka nemasna prešana, svježi kravlji sir 60 g mliječni namaz 35 g c) Srednje masno meso -Meso II- 1 jedinica (73 kcal, 0 g UH, 7 g BJ, 5 g M): 30 g u pripremljenom stanju: junetina (but, rebra, odresci), svinjetina( lopatica, but, plećka), janjetina (rebra, lopatica, noga), perad s kožom ( piletina, purica, patka, guska), teletina (kotleti), jaje 1 komad, polumasni sirevi ( ementaler, parmezan, feta sir), topljeni sir 1 trokut (25 g), sojino mlijeko1 šalica (240 g)
d) Jako masno meso Meso III ( 20% masnoće)- 1 jedinica (100 kcal, 0 g UH, 7 g BJ, 8 g masnoće): 30 g junetina ( prsa. but, rebra, koljenica, plećka), svinjetina ( kare, but, rebra), janjetina ( prsa), teletina( prsa), mesni proizvodi (svježi narezak, kobasice), punomasni sirevi ( trapist).
VI. Masnoće i zamjene
1 jedinica (45 kcal, 0 g UH, 0 g BJ, 5 g M):
a) Pretežno višestruko nezasićene masnoće: margarin od ulja suncokreta ili kukuruznih klica 1 čajna žlica ( 5 g), ulje od suncokreta, soje, repice, kukuruznih klica 1 č. žlica (5g), majoneza 1 č. žlica (5g), bademi 6 komada (8 g), orah 4 polovice (8g), sjemenke bundeve 2 vel. žlice (5g), sjemenke suncokreta suhe 1 vel. žlica (7g). b) Pretežno jednonezasićene masnoće: maslinovo ulje 1 č. žlica (5g), margarin od sojina zrna 1 č. žlica (5g), masline zrele 5 srednjih (10g), kikiriki 20 manjih (10g), kokosov orah 1 vel. žlica (15 g), lješnjak 5 kom (10g), pistacije 20 kom (10g).
c) Pretežno zasićene masnoće: maslac 1 č.žlica (5g), mast 1 č.žlica (5g),vrhnje kiselo (12% masnoće) 2 vel. žlice (15g), tartar umak 1 čajna žlica (5g), sušena slanina 10 g Dijabetičke dijete od 1000 do 2700 kcal
J e d i n i c e n a m i r n i c a
Doruč. Mlijeko 1 1 1 1 1 1 1 1 1
Kruh 2 2 2 2 2 3 4 4 4
Meso 1 1 1 2 2 2 2 3 3 Međ. Voće 1 1 1 1 1 1 2 2 2
Ručak Kruh 1 2 3 3 3 3 4 4 5
Povrće 2 2 2 2 2 2 2 2 2
Meso 2 2 2 2 3 3 3 3 4
Masnoće 2 2 2 2 3 3 4 4 4 Međ. Voće 1 1 1 1 2 2 2 2 2
Večera Kruh ili z 1 2 2 3 3 3 3 4 4
Povrće 1 1 1 1 1 2 2 2 2
Meso 1 2 2 2 2 3 3 3 3
Masnoće 1 2 2 2 2 3 3 3 4
Voće 1 1 1 1 2 2 2 2 2
Mlijeko 0 0 1 1 1 1 1 1 1
Nakon što smo izračunali svoju dnevnu kalorijsku potrebu preostaje izabrati jednu od dijeta na tablici, koja joj najviše odgovara. Na tablici su prikazani brojevi jedinica svih skupina namirnica. Na nama je samo da po svojoj želji iz popisa (tablice) namirnica izaberemo one koje želimo. Sve ostalo je stvar kulinarske vještine. Voće se po želji može konzumirati uz glavne obroke ili kao međuobroke. Jedino oni koji primaju dvije dnevne doze inzulina – kombinaciju kratko i dugodjelujućega, trebaju uzeti mali obrok pred spavanje (mliječni i voćni obrok), kako bi prevenirali noćnu hipoglikemiju. Svi ostali mogu uzimati samo tri glavna obroka i po želji voćni međuobrok. U nastavku slijede konkretni prijedlozi jelovnika. Dijabetička dijeta - dnevni jelovnik: 1000 - 2700 kcal
DIJETA OD 4200 kJ/ 1000 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. jogurt 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 2 jed. zobene pahuljice 40 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka ( manja): 100 g
Ručak Kruh ili z. 1 jed. krumpir kuhani 100 g
Povrće 1 jed. kupus kuhani 100 g
Meso ili z. 2 jed. junetina, kuhana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje( 2 čajne žlice) 10 g
Međuobrok Voće 1 jed. naranča (manja) 100 g
Večera Kruh ili z. 1 jed. kruh( crni, pola kriške) 30 g
Povrće 1 jed. luk i rajčica, salata 100 g
Meso I ili z. 2 jed. kravlji sir 120 g
Masnoće ili z. 1 jed. vrhnje 2 velike žlice 30 g
Mlijeko 0 jed.
DIJETA OD 5400 kJ/ 1300 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 2 jed. kruh 1 kriška, 60 g
Meso I ili z. 1 jed. šunka prešana 30 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka, 100 g
Ručak Kruh ili z. 2 jed. juha od povrća, krumpir, 200 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin 50 g mahune 150 g
Meso I ili z. 2 jed. junetina, kuhana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje( 2 čajne žlice) 10 g
Međuobrok Voće 1 jed. naranča, 100 g
Večera Kruh ili z. 2 jed. tjestenina kuhana 120 g
Povrće 1 jed. luk i rajčica 100 g
Meso I ili z. 2 jed. riba kuhana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje 2 male žlice 10 g
Voće 1 jed. jabuka 100 g
Mlijeko 0 jed.
DIJETA OD 6300 kJ/ 1500 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 2 jed. kruh ( crni,1 kriška) 60 g
Meso I ili z. 1 jed. šunka prešana 30 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka ( manja): 100 g
Ručak Kruh ili z. 3 jed. juha od povrća, krumpir kuhani 200 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin 50 g mahune 150 g
Meso I ili z. 2 jed. junetina, kuhana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje( 2 čajne žlice) 10 g
Međuobrok Voće 1 jed. kruška manja 100 g
Večera Kruh ili z. 2 jed. krumpir kuhani 200 g
Povrće 1 jed. salata od kupusa 100 g
Meso I ili z. 2 jed. piletina pirjana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje 2 male žlice 10 g
Voće 1 jed. naranča 100 g
Mlijeko 1 jed. jogurt ml.2.4 dl, 240 g.
DIJETA OD 7140 kJ/ 1700 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 2 jed. kruh ( crni,1 kriška) 60 g
Meso I ili z. 2 jed. sir 30 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka 100 g
Ručak Kruh ili z. 3 jed. juha od povrća, riža 180 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin, cvjetača 200 g
Meso I ili z. 2 jed. kuhana govedina 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje( 2 čajne žlice) 10 g
Međuobrok Voće 1 jed. kruška 100 g
Večera Kruh ili z. 3 jed. tkrumpir kuhani 300 g
Povrće 1 jed. kelj kuhani 100 g
Meso I ili z. 2 jed. riba kuhana- oslić 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje 2 male žlice 10 g
Voće 1 jed. naranča 100 g
Mlijeko 1 jed jogurt, nemasni, 2.4 dl, 240 g
DIJETA OD 7980 kJ/ 1900 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 2 jed. kruh ( crni,1 kriška) 60 g
Meso I ili z. 2 jed. sir nemasni 60 g
Međuobrok Voće: 2 jed. jabuka, 2 manje 200 g
Ručak Kruh ili z. 3 jed. juha od povrća, riža 180 g
Povrće 2 jed. mrkva, peršin, cvjetača 200 g
Meso I ili z. 3 jed. kuhana junetina 90 g
Masnoće ili z. 3 jed. ulje, 3 čajne žlice 15 g
Međuobrok Voće 2 jed. naranča, 2 manje 200 g
Večera Kruh ili z. 3 jed. tkrumpir kuhan 300 g
povrće 1 jed. kelj kuhani 100 g
Meso I ili z. 2 jed. riba kuhana 60 g
Masnoće ili z. 2 jed. ulje 2 male žlice 10 g
Voće 2 jed. kruške 200 g
Mlijeko ili z. 1 jed. jogurt nemasni, 2.4 dl, 240 g
DIJETA OD 8820 kJ/ 2100 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 3 jed. kruh ( crni,1,5 kriška) 90 g
Meso I ili z. 2 jed. šunka prešana 30 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka, 100 g
Ručak Kruh ili z. 3 jed. juha od povrća, tjestenina 180 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin, cvjetača 100 g
gljive pirjane 100 g
Meso I ili z. 3 jed. junetina pirjana 90 g
Masnoće ili z. 3 jed. ulje, 3 čajne žlice 15 g
Međuobrok Voće 2 jed. naranča, 2 manje 200 g
Večera Kruh ili z. 3 jed. krumpir kuhan 300 g
Povrće 1 jed. salata od rajčice i luka 200 g
Meso I ili z. 3 jed. oslić kuhaani 90 g
Masnoće ili z. 3 jed. ulje 3 male žlice 15 g
Voće 2 jed. jabuke, 200 g
Mlijeko ili z. 1 jed. ABC kultura, 2.4 dl, 240 g
DIJETA OD 9660 kJ/ 2300 kcal
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 4 jed. kruh ( crni, 2 kriška) 120 g
Meso I ili z. 2 jed. šunka prešana 30 g
Međuobrok Voće: 1 jed. jabuka, 100 g
Ručak Kruh ili z. 4 jed. juha s tjesteninom, tjest. 60 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin, cvjetača 200 g
Meso I ili z. 3 jed. junetina pirjana, ili kunić 90 g
Masnoće ili z. 4 jed. ulje, 4 čajne žlice 20 g
Međuobrok Voće 2 jed. naranča, 2 manje 200 g
Večera Kruh ili z. 3 jed. tkrumpir kuhan 300 g
Povrće 2 jed. salata od rajčice i luka 200 g
Meso I ili z. 3 jed. piletina kuhana 90 g
Masnoće ili z. 3 jed. ulje 3 male žlice 15 g
Voće 2 jed. jabuke, 200 g
Mlijeko ili z. 1 jed. mlijeko, 2.4 dl, 240 g DIJETA OD 10500 kJ/ 2500 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 4 jed. kruh ( crni, 2 kriška) 120 g
Meso I ili z. 3 jed. sir svježi 60 g i šunka prešana 30 g
Međuobrok Voće: 2 jed. kruška, 2 manje 200 g
Ručak Kruh ili z. 4 jed. juha s tjesteninom, tjest. 60 g
riža kuhana 180 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin, cvjetača 100 g
radič salata 100 g
Meso I ili z. 3 jed. junetina pirjana 90 g
Masnoće ili z. 4 jed. ulje, 4 čajne žlice 20 g
Međuobrok Voće 2 jed. naranče, 2 manje 200 g
Večera Kruh ili z. 4 jed. krumpir kuhan 400 g
Povrće 2 jed. blitva kuhana 200 g
Meso I ili z. 3 jed. oslić na žaru 90 g
Masnoće ili z. 3 jed. ulje 3 male žlice 15 g
Voće 1 jed. kivi, 1-2 kom. 100 g
Mlijeko ili z. 1 jed. jogurt, 2.4 dl, 240 g
DIJETA OD 11340 kJ/ 2700 kcal
Obrok Skupina Jedinice Prijedlog namirnica
Doručak Mlijeko ili z.: 1 jed. mlijeko 2.4 dl, 240 g
Kruh ili z.: 4 jed. kruh ( crni, 2 kriška) 120 g
Meso I ili z. 3 jed. sir svježi 120 g i šunka kuhana 30 g
Međuobrok Voće: 2 jed. jabuka, 2 manje 200 g
Ručak Kruh ili z. 5 jed. juha od povrća s tjest. 120 g
Krumpir kuhani 300 g
Povrće 2 jed. mrkva i peršin, cvjetača 100 g
kupus salata 100 g
Meso I ili z. 4 jed. junetina pirjana, ili kunić 120 g
Masnoće ili z. 4 jed. ulje, 4 čajne žlice 20 g
Međuobrok Voće 2 jed. naranča, 2 manje 200 g
Večera Kruh ili z. 4 jed. riža kuhana 180 g
Povrće 2 jed. mahuna kuhana 200 g
Meso I ili z. 3 jed. oslić kuhani 90 g
Masnoće ili z. 4 jed. ulje 4 male žlice, 250 g
Voće 2 jed. jabuke, 2 manje, 200 g
Mlijeko ili z. 1 jed. jogurt nemasni, 2.4 dl, 240 g
Umjetna sladila
Umjetna sladila su tvari koje se koriste umjesto šećera za zaslađivanje hrane i napitaka. Neka su bez energetske vrijednosti, npr. saharin, ciklamat, aspartam i acesulfan K, dok druga, npr. fruktoza (voćni šećer) i sorbitol imaju određenu energetsku vrijednost, što ograničava njihovo korištenje.
Nema podataka o eventualnim štetnim efektima sladila za majku ili plod, pa je njihovo korištenje dopušteno u trudnoći.Saharin je najstarije poznato i najčešće korišteno sladilo. Slađi je od šećera oko 300 puta. Nema energetske vrijednosti. Termostabilan je, pa se može kkuhanju i pečenju hrane. Ne razgradjuje se u organizmu, nego se glavnim dijelom nepromijenjen izlučuje preko bubrega. Nakon što su neka ispitivanja upozorila na moguću povezanost raka mokraćnog mjehura s korištenjem saharina, došlo je do naglog smanjenja njegove upotrebe, ali kasnija ispitivanja otklonila su takve sumnje. Dnevna količina saharina je do 10 tbl. Osim saharina sladila bez energetske vrijednostu su ciklamat, aspartam i acesulfan-K. Ciklamati su oko 30 puta sladji od šećera. Često se koristi kombinacija 1% saharina i 99% ciklamata ( Natren, Kandisin). Dnevna količina Natrena je do 10 tbl.
Aspartam je bjelančevina zanemarive energetske vrijednosti, oko 180 puta slađa od šećera, koja se koristi za slađenje hladnih pića i jela. Ne može se kuhati). Dopuštena dnevna količina mu je do 40 mg/kg tjelesne težine za odrasle.
Jedno od novih sladila koje polako izbija u prvi plan je Stevia, list istoimene južnoameričke biljke, koja je bez energetske vrijednosti i oko 300 puta slađa od šećera.
GLUKOZA U KRVI (u mg/dl i mmol/l)
i konverzija jednih u druge
mg/dl x 0.056 = mmol/l
mmol/l x 18 = mg/dl
10 15 20 30 35 40 45 50 55
0.6 0.8 1.1 1.4 1.9 2.2 2.5 2.8 3.1
60 65 70 75 80 85 90 95 100
3.3 3.6 3.9 4.2 4.4 4.7 5.0 5.3 5.6
105 110 115 120 125 130 135 140 145
5.8 6.1 6.4 6.7 6.9 7.2 7.5 7.8 8.1
150 155 165 170 175 180 185 190 195
8.3 8.6 8.9 9.2 9.4 9,7 10.0 10.3 10.6
200 205 210 215 220 225 230 240 245
10.8 11.0 11.4 11.7 11.9 12.2 12.5 12.8 13.1
250 255 260 265 270 275 280 285 290
13.3 13.6 13.9 14.2 14.4 14.7 15.0 15.3 15.6
295 300 305 310 315 320 325 330 335
15.8 16,1 16.4 16.7 16.9 17.2 17.5 17.8 18.1
340 345 350 355 360 365 370 375 380
18.3 18.6 18.9 19.2 19.4 19.7 20.0 20,3 20.6
385 390 395 400 405 410 415 420 425
20.0 21.1 21.4 21.7 21.9 22.2 22.5 22.8 23.1
430 435 440 445 450 455 460 465 470
23.3 23.6 23.9 24.2 24.4 24.7 25.0 25.3 25.6
475 485 490 495 500 510 515 520 525
25.8 26.1 26.4 26.9 27.2 27.5 27.8 28.1 28.3
530 545 550 555 560 565 570 575 580
28.6 28.9 29.2 29.4 30.3 30.6 30.8 31.1 31.4
585 590 595 600 605 610 615 620 625
31.7 31.9 32.2 32.5 32.8 33.1 33.3 33.6 33.9
STANDARDNA TJELESNA TEŽINA
(Issued by the Metropolitan Life Insurance Company Tables: midpoint medium frome converted into kg 1983)
(Tablice Metropolitan osiguravajućeg društva: srednje vrijednosti za srednju tjelesnu gradu pretvorene u kg 1983. god.)
Dijabetička dijeta za osobe s tipom tipa 2 dijabetesa
Hrana koja se preporučuje
Hrana koju treba izbjegavati:
(Izvor: Pliva- Dijabetes promidžbeni letak) Reference:
|
PROČITAJTETRAŽI |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
